Opis biljke: andjelika je
dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilicno je nalik kimu i anišu.
Dostize visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i
plavicaste boje. Razgranjuje se samo na gomjim delovima. Listovi su
veliki, dvostruko i trostruko razdeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvet
je štitac sa zelenka-stirn i žuckastobelim cveticima. Ogranci štica
imaju kratke, ?ekinjaste zaštitne listi?e. Koren je smedje do
crvenkastosmedje boje. Miris korena je jako aromatican i ugodan, a ukus
sladunjav, posle oštar i gorak.U nekim delovima naše zemlje raste srodna
vrsta Angelica archangelica L,
I jedna i druga su lekovite osim
što se A. Archangelica od A. Silvestris razlikuje po izrazitoj
aromaticnosti i skoro kuglastim, 20-40- zrakastim štitovima. Naraste u
visinu 2-3 m, a donji listovi su joj 60-90 cm dugacki. Podanak je u A.
silvestris puzav, dug oko 1 m., sa mnogo žila.
Cvetovi cine
zelenkastožuto-bele štitce. Aromaticni, oštar ukus daje korenu etericno
ulje, kiseline valerijane i angelike, te jabucna kiselina. Miris i ukus
angelice slicni su mošusu ili vaniliji. ,
Stanište: Rasprostranjena je na planinskom podrucju, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara
Lekoviti deo biljke: cela biljka
Lekovito delovanje: caj
od listova andjelike greje želudac, cisti krv i rnokracni mehur. U
mešavini s drugim biljkama izlucuje otrovne i pokvarene sokove iz krvi,
želuca i crieva te otklanja trbobolju, nadimanje, dizenteriju, grceve i
otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluz u prsirna, bolesti grla, a
isto tako, veoma je koristan u lecenju kožnih bolesti i osipa. Dobro
deluje na želudac jer pospešuje izlucivanje sokova za varenje i ostale
funkcije. Želudac « ojaca «, pa može bolje da primi i preradjuje hranu.
Angelica prvenstveno povecava apetit, pa je i zbog toga , izmedju
ostalog, u sastavu mnogih želucanih cajeva.
Upotreba angelice zavisi od toga šta želimo postici. Radi povecanja
apetita uzima se 15 minuta pre jela , dakle, na prazan želudac. Ako se
želi pospešiti varenje kada je želudac osjetljiv, uzima se nakon jela.
Ekstrakt sirove biljke deluje izvrsno kod slabog varenja. Kapljice
angelice sa medom izvrsno pomažu kod zacepljenosti bronhija i protiv
kronicnog bronhitisa. Andjelika je jedna od najstarijih lekovitih
biljaka, koja do danas nije izgubila na vrednosti. Naziv, andjeoski ili
sveti koren« dobila je za vreme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujuci
korenu andjelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. crne
smrti..
Kao caj se koristi korenje, ali treba znati da je dugotrajno kuvanje bez dejstva, jer ishlape etericna ulja.
Za upotrebu izvana koristi se alkoholni ekstrakt andjelike - kod
ishijasa i bolnih živaca, kao preparat za masiranje. Za takvo masiranje
još je delotvornije ulje od andjelike, narocito kod bolesnih mišica ili
posekotina.
Za jacanje varenja , jetre, olakšavanje mokrenja, uklanjanje astmaticnih grceva i nadutosti sprema se caj:
1 velika kasika mešavine od jednakih delova andjelike, kicice
(Erythraea centaurium), i pelina (Artemisia absinthium) prelije se sa
2,5 dl kipuce vode, poklopi i ostavi tako 5 minuta, procedi. Pije se
tokom dana po 1 soljica u gutljajima.
Recept za pripremanje likera od angelike -vespetro-
Uzme se 60 g semena angelike moze se upotrebiti i seckani korencici, 8 g
anisa ( Fructus anisi ), 8 g semena komoraca ( Foeniculum officinale), 6
g semena korijandra ( Coriandrum sativum), ukupno 82 grama. Sve lagano
zgnjeciti i staviti u 200 g cistog alkohola. Osam dana kasnije
Uzeti
još pola kg šecera ( najbolji je groždani), rastopiti ga u 1 – 1,5 l
vode, pomesati sa predjasnjim alkoholnim rastvorom i procediti kroz
cistu krpu ili vatu.
Protiv nadimanja i slabog varenja nema
ugodnijeg i boljeg leka. Napitak je zlatnožuckaste boje, a kod
pokvarenog ili prehladjenog zeluca pomaze delotvorno , bolje od
hemijskih tableta, brže i bolje.
Opis biljke: andjelika je
dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilicno je nalik kimu i anišu.
Dostize visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i
plavicaste boje. Razgranjuje se samo na gomjim delovima. Listovi su
veliki, dvostruko i trostruko razdeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvet
je štitac sa zelenka-stirn i žuckastobelim cveticima. Ogranci štica
imaju kratke, ?ekinjaste zaštitne listi?e. Koren je smedje do
crvenkastosmedje boje. Miris korena je jako aromatican i ugodan, a ukus
sladunjav, posle oštar i gorak.U nekim delovima naše zemlje raste srodna
vrsta Angelica archangelica L,
I jedna i druga su lekovite osim
što se A. Archangelica od A. Silvestris razlikuje po izrazitoj
aromaticnosti i skoro kuglastim, 20-40- zrakastim štitovima. Naraste u
visinu 2-3 m, a donji listovi su joj 60-90 cm dugacki. Podanak je u A.
silvestris puzav, dug oko 1 m., sa mnogo žila.
Cvetovi cine
zelenkastožuto-bele štitce. Aromaticni, oštar ukus daje korenu etericno
ulje, kiseline valerijane i angelike, te jabucna kiselina. Miris i ukus
angelice slicni su mošusu ili vaniliji. ,
Stanište: Rasprostranjena je na planinskom podrucju, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara
Lekoviti deo biljke: cela biljka
Lekovito delovanje: caj
od listova andjelike greje želudac, cisti krv i rnokracni mehur. U
mešavini s drugim biljkama izlucuje otrovne i pokvarene sokove iz krvi,
želuca i crieva te otklanja trbobolju, nadimanje, dizenteriju, grceve i
otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluz u prsirna, bolesti grla, a
isto tako, veoma je koristan u lecenju kožnih bolesti i osipa. Dobro
deluje na želudac jer pospešuje izlucivanje sokova za varenje i ostale
funkcije. Želudac « ojaca «, pa može bolje da primi i preradjuje hranu.
Angelica prvenstveno povecava apetit, pa je i zbog toga , izmedju
ostalog, u sastavu mnogih želucanih cajeva.
Upotreba angelice zavisi od toga šta želimo postici. Radi povecanja
apetita uzima se 15 minuta pre jela , dakle, na prazan želudac. Ako se
želi pospešiti varenje kada je želudac osjetljiv, uzima se nakon jela.
Ekstrakt sirove biljke deluje izvrsno kod slabog varenja. Kapljice
angelice sa medom izvrsno pomažu kod zacepljenosti bronhija i protiv
kronicnog bronhitisa. Andjelika je jedna od najstarijih lekovitih
biljaka, koja do danas nije izgubila na vrednosti. Naziv, andjeoski ili
sveti koren« dobila je za vreme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujuci
korenu andjelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. crne
smrti..
Kao caj se koristi korenje, ali treba znati da je dugotrajno kuvanje bez dejstva, jer ishlape etericna ulja.
Za upotrebu izvana koristi se alkoholni ekstrakt andjelike - kod
ishijasa i bolnih živaca, kao preparat za masiranje. Za takvo masiranje
još je delotvornije ulje od andjelike, narocito kod bolesnih mišica ili
posekotina.
Za jacanje varenja , jetre, olakšavanje mokrenja, uklanjanje astmaticnih grceva i nadutosti sprema se caj:
1 velika kasika mešavine od jednakih delova andjelike, kicice
(Erythraea centaurium), i pelina (Artemisia absinthium) prelije se sa
2,5 dl kipuce vode, poklopi i ostavi tako 5 minuta, procedi. Pije se
tokom dana po 1 soljica u gutljajima.
Recept za pripremanje likera od angelike -vespetro-
Uzme se 60 g semena angelike moze se upotrebiti i seckani korencici, 8 g
anisa ( Fructus anisi ), 8 g semena komoraca ( Foeniculum officinale), 6
g semena korijandra ( Coriandrum sativum), ukupno 82 grama. Sve lagano
zgnjeciti i staviti u 200 g cistog alkohola. Osam dana kasnije
Uzeti
još pola kg šecera ( najbolji je groždani), rastopiti ga u 1 – 1,5 l
vode, pomesati sa predjasnjim alkoholnim rastvorom i procediti kroz
cistu krpu ili vatu.
Protiv nadimanja i slabog varenja nema
ugodnijeg i boljeg leka. Napitak je zlatnožuckaste boje, a kod
pokvarenog ili prehladjenog zeluca pomaze delotvorno , bolje od
hemijskih tableta, brže i bolje.
Kamilica (lat. Matricaria chamomilla) u narodu još poznata i kao ramenak, titrica, prstenak, popadija, bolivač, milica-trava, milanka, gamilica, kamil-tej, kokošnjak, carev cvet, gorčak, sitna bela rada je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae) i jedna od najpoznatijih lekovitih biljaka prisutna u skoro svakom domaćinstvu.
Najlekovitiji su cvetovi sakupljeni u glavičaste cvasti. Sadrže eterično ulje koje im daje prijatan miris pa upotreba čaja od ove biljke, osim lekovitosti, predstavlja i pravo zadovoljstvo i osveženje. Za industijske potrebe se gaji, naročito u Vojvodini, na zemljištima niže kategorije.
Postoji veliki broj registrovanih preparata čiji je sastojak kamilica (na tržištu Zapadne Evrope oko 150). Glavna lekovitost ove biljke ogleda se u lečenju želudačno-crevnih bolesti (gastritis, enteritis, nadimanja, grčevi, kolitis), neurodepresija i oboljenja materice (lat. matrix = materica). Spolja se upotrebljava protiv upala kože i sluzokože, za inhalaciju, kupke itd. jer poseduje dobra antibakterijska, antivirusna i fungicidna dejstva.
« | Jun 2025 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |